Troškovnik je tablica s popisom i opisom svih radova i materijala koji su potrebni kako bi se planirana kuća izgradila. U troškovniku je ostavljen prostor za upisivanje jediničnih i ukupnih cijena za predviđene radove i materijale.

Troškovnik nije dobro raditi na temelju idejnog rješenja ili idejnog projekta jer u tom trenutku još nije tehnički razrađena planirana gradnja pa nema niti dovoljno podataka za točan i precizan troškovnik. Troškovnik izrađen na temelju idejnog rješenja ili idejnog projekta je tek popis pretpostavljenih radova, materijala i količina za planiranu gradnju prema iskustvu inženjera koji ga izrađuje.

Troškovnike je moguće izraditi na temelju glavnog projekta jer je u ovoj fazi već određena većina informacija potrebnih za troškovnik. U takvom troškovniku neke materijale i radove nije moguće detaljno izračunati (npr. armaturu) jer se neki dijelovi potrebni za gradnju detaljno razrađuju tek u izvedbenom projektu.

Troškovnik je najbolje izraditi na temelju izvedbenog projekta i u tom slučaju s izvedbenim projektom čini jedinstvenu cjelinu koja majstorima na gradilištu daje detaljnu uputu o načinu gradnje s potrebnim količinama.

Na temelju troškovnika je moguće prikupljati ponude izvođača radova jer ih je tako moguće uspoređivati po cijeni i obimu ponuđenih radova.

Na temelju troškovnika je moguće unaprijed planirati sve potrebne troškove, a tokom građenja omogućava praćenje troškova.

Troškovnike ponekada izrađujemo za potrebe dobivanja kredita od banke. U takvim troškovnicima je uz količine materijala i radova napisana i projektantska cijena radova i materijala. Projektantska cijena je cijena koja je prema statistici prosječna cijena na tržištu. Svrha takvog troškovnika je da bankari mogu procijeniti kolika je potrebna količina novaca za planiranu gradnju zbog kreditiranja.